Hvar – Stari Grad

Stari Grad je slikoviti gradić smješten na dnu šest kilometara dugog morskog rukavca. Najstarije je naselje na otoku stari-gradu, nastalo grčkom kolonizacijom otoka 385/4 godine prije Krista. U vrijeme postupne grčke kolonizacije istočne obale Jadrana, Grci s otoka Parosa u Egejskom moru, u četvrtom stoljeću prije Krista, nastanili su se na središnjem dijelu otoka stari-grada u ravnici kasnije nazvanoj Polje sv. Stjepana. Tako je grčki polis Pharos (Faros) nastao na istočnom rubu starogradskog polja u 99. godini grčke olimpijade, dok se starosjedilačko ilirsko stanovništvo povuklo prema zaštićenijim i brdovitijim dijelovima polja. Naseobina je obuhvaćala utvrđeni grad i parcelizirano polje (Chora Pharou) s oko 1000 stanovnika. Chora Pharou – Ager Pharensis – plodni tereni suhozidinama isparcelizirani u više od 70 pravokutnih čestica zemlje, jedna je od najbolje sačuvanih antičkih parcelizacija na Sredozemlju, zbog čega je uvršten na UNESCO-vu listu svjetske baštine.

Faros je bio organiziran kao samostalni polis-grad-država, demokratska zajednica prilično ujednačenog socijalnog statusa stanovništva, koje se uglavnom bavilo poljodjelstvom i trgovinom. Grad je kovao i svoj novac. Teritorij Farosa branile su masivne gradske zidine od kojih postoje fragmentarni ostaci oko crkve sv. Ivana i Dominikanskog samostane, te dvije utvrde. Jedna je Tor iznad Jelse, a druga na Maslinoviku sa sjeverne strane Agera. Tzv. psefizma iz Farosa (fragmentarni kameni natpis iz 3. st. prije Krista ) svjedoči organiziranom ustroju grada.

Nakon dva ilirska rata i poraza Demetrija Farskog od strane rimske vojske, grčki Faros postaje rimska Farija. Rimska kolonizacija stvorila je takozvani pax romanae, dugotrajni mir kojim se nije promijenio ni oblik ni način života grada.

Stari Grad je kao središte pred-komunalne uprave i u srednjem vijeku ostao najvažnije mjesto na otoku. Posebno stoga što je u njemu bilo i središte crkvene uprave. Biskupija je osnovana sredinom 12. st. s biskupskim sjedištem upravo u Starom Gradu.

Nakon što je otok stari-grad 1278. g., odlukom Skupštine naroda, svojevoljno prešao pod vlast Venecije, formira se novo otočko središte na mjestu današnjeg grada stari-grada. Dotadašnje otočko središte postaje Civitas Vetus- Stari Grad, dok stari-grad – Civitas Nova postaje glavni grad stari-gradske komune.